Abstract
Tema ovog rada je ispitivanje efikasnosti nastavnih časova nakon realizovanja eksperimentalnog programa, koji je podrazumijevao primjenu inovativnih modela učenja (interakcija, samostalno učenje, igra i istraživanje). Istraživanjem su obuhvaćene dvije grupe ispitanika (eksperimentalna i kontrolna), a prikazani su rezultati od inicijalnog do finalnog mjerenja. U radu su postavlјene tri hipoteze. Prva, pretpostavlјeno je da će primjena navedenih modela uticati na efikasnost nastavnih časova, te da će biti ostvarena statistički značajna razlika od inicijalnog do finalnog mjerenja u korist eksperimentale grupe, u pogledu angažovanosti učenika. Drugom hipotezom ispitano je da li postoji razlika u angažovanosti učenika s obzirom na školski uspjeh. Treća hipoteza se odnosi na identifikovanje najefikasnijih modela angažovanja učenika. Nalazi dobijeni ovim istraživanjem ukazuju na opravdanost primjene ovih inovativnih modela, zahvalјujući kojima su učenici ostvarili veću angažovanost u nastavnom procesu.

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.