PODSTICANjE KULTURNIH RAZLIČITOSTI U VRTIĆU U KOJEM BORAVE ROMSKA I EGIPĆANSKA DJECA

Apstrakt

Vrtić je fizičko okruženje koje je autentično povezano sa užim i širim društvenim kontekstom, koji je u stalnom procesu mijenjanja. Kao odraz zbivanja unutar šire društvene zajednice, praktičarke/praktičari/vaspitačice/vaspitači od samog početka trebalo bi da preuzmu odgovornost u kontinuiranom prilagođavanju promjenama koje se zbivaju u porodici i, uopšte, u lokalnoj zajednici i društvu. Gradeći snažna uvjerenja o porodicama, ali i zajednicama, da su one kompetentni partneri u vaspitno-obrazovnom procesu, vaspitači bi trebalo da kontinuirano podržavaju dječja iskustva učenja koristeći znanja porodice o djeci i u partnerskom odnosu kreiraju podržavajuće okruženje za učenje kroz igru. Zahtjevi za partnerstvom izazovniji su ukoliko nijesu u pitanju većinske porodice, kojima najčešće pripadaju i sami vaspitači, a posebno ukoliko su porodice višestruko deprivirane, kao što je slučaj sa romskim i egipćanskim (RE) porodicama. Crna Gora je pred brojnim izazovima još od početka izbjegličke krize 1998/1999. godine do danas, i pokušava da pruži adekvatne odgovore na mnoge izazove pred kojima su se našle RE porodice. U radu će se, primjenom metode studije slučaja, analizom odgovora dobijenih ček listom i odgovora dobijenih posredstvom dubinskog intervjua, ukazati na nedovoljno podsticanje kulturnih različitosti u fizičkom okruženju vrtića „Srcolovka“ (JPU „Đina Vrbica“, Podgorica), koji od 2005. godine dominantno realizuje vaspitno-obrazovni rad sa djecom ove ranjive manjinske zajednice. Dobijeni odgovori ukazuju nam ne samo na nedovoljna znanja o kreiranju podsticajnog okruženja za razumijevanje i prihvatanje kulturnih različitosti, već i na nerazumijevanje važnosti uspostavljanja partnerstva sa RE porodicama, koje moraju biti značajni partneri u ostvarivanju ovog cilja na ranom uzrastu.