Apstrakt
Jedan od vrlo važnih pokazatelja kvalitete vaspitno-obrazovnog rada u cjelini predstavlja konstrukt školske klime. Teorijski gledano, ovaj konstrukt temelji se na percepciji svih članova institucije, dok istovremeno utiče i na njihovo ponašanje i djelovanje. To ukazuje da varijablu školska klima karakteriše latentna veza i sa brojnim pokazateljima dječijeg ponašanja, na osnovu čega ona postaje čest predmet interesovanja mnogih istraživača i praktičara. Iz tog razloga cilj ovog istraživanja je ispitati razlike učeničke procjene o strukturalnim dimenzijma školske klime u odnosu na pol i uzrast. Dobijeni rezultati su utvrdili da djevojčice iskazuju negativnije procjene o odnosima u školi (t = 2,58, p < 0,01) kao i to da učenici devetog razreda manje procjenjuju obrazovanje (t = 2,11, p < 0,05) i odnose u školi (t = 2,58, p < 0,01). Ovakvi rezultati usmjerili su nas na potrebu za ponovnim sprovođenjem istraživanja na većem uzorku, jer različita percepcija odnosa u školi može biti pokazatelj nepostojanja zajedničke svrhe, a jedinstvo ka opštem cilju je neophodno za kvalitetnu realizaciju vaspitno-obrazovnog procesa.

