Apstrakt
Metodologija pedagogije (metodologija pedagoških istraživanja), kao i druge pedagoške naučne discipline, posljednjih decenija prošlog i u prvim decenijama ovog vijeka nalazi se pred brojnim izazovima. Na opštem nivou, globalizacija i savremene informatičko - komunikacione tehnologije determinisale su sveopštu krizu vaspitanja (pedagoška empirija) ali i krizu naučnosti pedagogije (pedagoške teorije). Pedagogija kao nauka o vaspitanju vremenski suviše dugo bavila se osmišljavanjem i primjenom opštih naučnih paradigmi (pozitivizam; postpozitivizam; kritička teorija; konstruktivizam) u sferi vaspitanja i obrazovanja. Kvantitativna i kvalitativna istraživačka paradigma označene na antipodima kontinuma „broja“ i „riječi“ izražavaju međusobnu suprotstavljenost terminološki označenu kao „rat paradigmi“. Izlazi iz te suprotstavljenosti ne nalaze se putem „naučne revolucije“ (S. T. Kun) niti „nauče evolucije“ (K. R. Poper) već u traganju za „mostovima“ između njih ili na osmišljavanju i uobličavanju „treće“ paradigme.

