Apstrakt
Pedagogija slobodnog vremena je pedagoška naučna disciplina novijeg datu ma. Njenu konstitutivnost prate slični problemi koji prate pedagošku nauku i ostale pedagoške naučne discipline. Teorijska misao o slobodnom vremenu ima dug istorijski period, od antike do savremenog doba, u okviru filozofsko-sociološke i pedagoške misli. Ta misao je uobličavana na osnovu različitih shvatanja i tumačenja slobodnog vremena. Cilj rada je da se na osnovu analize teorijskih shvatanja o slobodnom vremenu ukaže na izazove i perspektive razvoja pedagogije slobodnog vremena. Analizirana su teorijska shvatanja slobodnog vremena, poimanje pitanja slobode u slobodnom vremenu, definicije slobodnog vremena, te najpoznatije psihološko-sociološke teorije slobodnog vremena. Na osnovu analize teorijskih shvatanja slobodnog vremena moguće je uočiti nastajanje i razvoj različitih teorijskih pristupa slobodnom vremenu, te razvoj posebnih tradicionalnih koncepcija slobodnog vremena. Istorijski posmatrano, teorijska misao o slobodnom vremenu najčešće se svodila na poimanje i tumačenje fenomena slobode. U psihološko-sociološkim teorijama dominira subjektivističko shvatanje slobodnog vremena. U savremenoj pedagogiji slobodnog vremena navedena shvatanja pri padaju opštoj teoriji o slobodnom vremenu. Nedostatak takve teorije je u tome što ona ne sadrži izvedbene modele kao bitan strukturni element na osnovu kojih bi se moglo djelovati u praksi slobodnog vremena. Savremena pedagogija slobodnog vremena razvija dva aspekta, vaspitanje za slobodno i vaspitanje u slobodnom vremenu, što predstavlja veliki izazov za njen razvoj u budućnosti. Veliki izazov predstavljaju i brojna neriješena teorijsko-metodološka pitanja. Pedagogiji slobodnog vremena su potrebne nove metodološke preorijentacije. Dostignuti naučni nivo razvoja ukazuje da pedagogija slobodnog vremena ima perspektivu u budućnosti.

